Istorijat Prosvjete

 

Od 1902. godine, kada je osnovano, pa sve do danas, Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ ostvaruje svoju grandioznu ulogu u očuvanju i razvoju kulture i duhovnosti srpskog naroda. Smatra se da djelovanje „Prosvjete“ u očuvanju kulturnog, duhovnog i nacionalnog identiteta srpskog naroda dolazi odmah iza uloge koju je na tom polju ostvarivala Srpska pravoslavna crkva.
U nastavku prošitajte više o istoriji „Prosvjete“:

Osnivanje Prosvjete

 

Na ideju o osnivanju „Prosvjete“ došla je 1901. godine grupa od 29 srpskih intelektualaca, koja je uputila molbu Zemaljskoj vladi u Sarajevu sa zahtjevom da se formira čisto humano društvo pod nazivom „Prosvjeta“, koje bi pomagalo školovanje đaka i studenata. A da je u to vrijeme zaista postojala izuzetna potreba za školovanjem, govore podaci o jadnom stanju obrazovanosti i prosvijećenosti u Bosni i Hercegovini. Kako navodi dr Božidar Madžar u svojoj knjizi „Prosvjeta – srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949″ (koja je ustvari rijetka cjelovita istorija ovog Društva i ujedno temeljni izvor podataka za ovaj tekst), od okupacije 1878. do osnivanja „Prosvjete“ 1902. godine, u cijeloj BiH gimnaziju je završilo svega 188 Srba, muslimana, Hrvata, Čeha, Poljaka i ostalih, a kad je Prosvjeta osnovana, bilo je u cijeloj BiH svega oko 30 Srba visokoškolaca.

Razumljivo, Austro-ugarska vlast je ovu ideju primila sa podozrenjem. Poslije proučavanja predočenog statuta, izvrdavanja i oklijevanja, Odjelni predstojnik Zemanjske vlade Benko, stavio je 5. jula 1902. godine klauzulu na nacrt statuta „Prosvjete“: „Predstojeća pravila odobravaju se„. Uslijedio je proglas u kome se inicijatori osnivanja Društva obraćaju srpskom narodu obrazlažući ciljeve i namjere, a zatim je 31. avgusta 1902, u prostorijama Srpskog pjevačkog društva „Sloga“ u Sarajevu održana osnivačka skupština. Za predsjednika Društva izabran je Risto Hadži Damjanović, a za potpredsjednika dr Risto Jeremić.

Osnivanje „Prosvjete“ oduševljeno je prihvaćeno u svim slojevima srpskog stanovništva i blagosloveno od strane crkvenih velikodostojnika. Bivši dabrobosanski mitropolit Savo Kosanović uputio je osnivačkoj skupštini telegram u kome poručuje: „Bog blagoslovio vaše plemenito preduzeće uspjehom, da cio narod objeručke prihvati tako spasonosnu za njega kulturnu ustanovu, kojoj se svesrdno radujem i odazivam sa hiljadu kruna.“ Bio je to pozamašan iznos, što potvrđuje da je sljedeći dobrotvor, najbogatiji trgovac, priložio 500 kruna.

„Prosvjeta“ se inače finansirala dobrovoljnim davanjima svog članstva. Legatori i veliki dobrotvori prilagali su po 10.000 kruna ili nepokretnu imovinu, a dobrotvori, utemeljivači, stalni i pomažući članovi, manje iznose.

Kako su potrebe „Prosvjete“ za ostvarivanje svojih ciljeva bile jako velike, pristupilo se učlanjivanju i povećavanju broja članova. Imajući u vidu rascjepkanost naselja i socijalnu strukturu stanovništva (uglavnom seljačko), te krajnje loše komunikacije, može se reći da je odziv za učlanjenje bio jako dobar. Nepunih 10 godina nakon osnivanja, „Prosvjeta“ je brojala blizu 7.000 članova i imala 80 pododbora (pododbori su birani gdje je bilo najmanje 50 članova).